Mantenendo la promessa fatta in uno degli scorsi numeri de La Valaddo, pubblichiamo l'atteso dialogo inviataci dalla signora Brun Ida Gay, già insegnante a Pinerolo, attualmente a riposo, originaria della Val Susa ed entusiasta cultrice delle tradizioni occitane. Il dialogo, in tempi molto lontani, venne recitato dagli alunni di Cesana e Clavières in occasione di una Festa della Scuola.
Une cunversasiun din l'ten passà: Tante Veronike abu la curnette, la curugne, l'fuse, vai a trubâ sa cumaire Filomene, kis apré fa ciause abu la lunetta su l'na.
Veronike: Bungiû Filomene, k'fasëo d'bé?
Filomene: Oh kesau, a siou pluk un turtivé,
a vurïu fa d'taruniera
a un paré d'ciausa niera
ma lus éo m'servan pa mai
a fau d'magliassa k'an pa d'biai
Veronike: Oh, pore fenne! La va pa la peine d'tini tan da men
frütà giò la nova k'u l'avé: a tu venen!
Tütün apré nu ningü la porte pâ,
la mode veuire li d'la agheire partüsâ.
La va pa la peine d'agheire tan fiarà,
ni d'agheire tant eterpà
par se fa ün pau d'trussé,
u giû d'ankeui glià pa ren d'pru bé.
Filomene: U l'avé rasun, ma pore Veronike,
le ten d'fiara y bell'e finì.
Veronike: Mi fau anca dua fusâ
tan par sabeire k'fâ.
Filomene: K'vuréo! Nu sen itá elvâ a la vertù,
nu puyen pa veire l'butin anâ perdù.
Veronike: Li vrai: agacià a fiaru une curugne d'fracian
k'rabelle din meisun d'pè un an.
Filomene: K'vureò teni presiû l'fracian,
veure k'tu lu giù la passe un marcian
a bu d'tére, d'bon drá, d'kalikò
e y n'en vendun a tir larigò.
La s parle mak pluk d'blagâ:
La fenna poien pru anâ bien betâ,
la burse du por-omme pense a tut
e la cingen tugiù d'mode e gut.
Veronike: Eancâ pru k'abu un râ d'percal
la s'abillen d'amunt e d'aval!
(Continua)
commenta